Otok Pag, prema arheološkim nalazima, nastanjen je još od neolitika. Zidne slike nepoznate starosti, prikazuju ljudske likove. Iako im je točna starost nepoznata, te slike u zaseoku Metajna klasičan su indikator naseljenosti u predilirsko doba. U to vrijeme, otok nosi naziv Kissa, što je danas stari naziv za mjesto Košljun.
U antičko doba otok nosi naziv Cissa Portunata, a do 10. stoljeća se taj naziv krati u Cissa, kako ga naziva Konstantin Porfinogenet. Arheološki nalazi istoimenog naselja danas se nalaze kraj mjesta Novalja – mjesto koje isto nosi latinsko ime (navalia – luka). Budući da otok Pag nije imao status municipija, vlasnici zemlje na otoku vjerojatno su bili bogati stanovnici Raba, Nina i Zadra. Na području oko Novalje pronađeni su i ostaci bazilika iz kasnog 4. i 5. stoljeća, što ukazuje na ranokršćansko stanovništvo iz tog doba.
Hrvati dosta rano naseljavaju otok Pag. Kod mjesta Povljana pronađeni su ostaci nekropole koja je specifična za rani hrvatski srednji vijek. Jedan od razloga zašto je i danas otok Pag toliko istančano podijeljen na sjever i jug (zašto i danas sjever otoka spada u drugu, Ličko-Senjsku županiju), jest kao i obično u Dalmaciji, zbog Mlečana. Kao zahvalu za gašenje zadarske pobune, Mlečani sjever otoka daruju sinu Dominika Maurocena, Rogeriju, dok je južni dio otoka ostao pod vlasti Zadra.
Nakon što je Zadar krajem 12. stoljeća priznao vlast ugarskog kralja Bele III., Mlečani vraćaju Pag pod svoju vlast i zajedno s križarima napadaju Zadar. Kao odmazdu, Zadrani napadaju otok Pag i ruše Cissu. Pri potpisivanju mira dogovoreno je da će Zadru bit vraćen južni dio otoka, dok je sjeverni dio otoka pripao Rabu. Tijekom cijelog srednjeg vijeka vodile su se bitke za otok između Zadra i Raba, dok konačno 1443. godine nije sagrađen novi grad Pag, čiji je Stari Grad i danas poznato turističko odredište.
Za vrijeme Osmanskih napada, ljudi su s kopna bježali na otok Pag tražeći sklonište od Turaka. Zbog toga je danas na otoku Pagu prisutno više različitih dijalekata, od štokavsko-ikavskog, čakavskog i cakavskog. U novijem srednjem vijeku otok Pag postaje i gospodarsko središte zbog svoje poznate solane, od koje je najviše profitirala Venecija.
Značajniji napredak Pag je osjetio tek za vrijeme Napoleonove Francuske, kad je na otoku osnovana osnovna škola, popravljene su ceste i osnovan sud.
Danas je otok Pag poznato turističko središte, koje odiše poviješću, kulturom i raznolikošću. Solana na Pagu i dalje ima važan gospodarski značaj za otok, čak i uz desetke tisuća turista koji se svake godine slijevaju na otok u potrazi za arheologijom, zabavom i mirnim odmorom.
